Fleksibilno radno vrijeme zvuči gotovo romantično, zar ne? Radiš kada želiš ili barem po vlastitom rasporedu, uzimaš pauza kada ti treba. Posao je u potpunosti prilagođen tvom ritmu, a ne obrnuto. Na prvu, fleksibilno radno vrijeme djeluje kao rješenje svih problema modernog zaposlenika. Ali prava istina je, kao u uvijek, složenija.

Fleksibilnost ne dolazi samo s većom slobodom već sa sobom nosi i veliku odgovornost. Traži više od tehnologije i dozvole, zapravo zahtjeva zrelost, samosvijest i emocionalnu otpornost, o stabilnosti ne moramo ni razgovarati.

Kada prestaneš raditi “kako treba” i počneš raditi “kako osjećaš”

Kada ljudi prvi put dobiju mogućnost fleksibilnog rada, često se dogodi nešto vrlo zanimljivo: nastave raditi isto kao i prije, s istim rasporedom, istim ritmom i istim obrascima ponašanja. Zato što navike koje nosimo uz posao nisu vezane samo za raspored, one su često vezane za vrijednosne sustave koje smo internalizirali godinama i koje jednostavno nosimo u sebi (to se najbolje vidi na starijim djelatnicima):

• da je radno vrijeme dokaz lojalnosti
• da pauza znači lijenost i osuđivanje
• da prisutnost znači učinkovitost i govori da ste odgovoran zaposlenik

Dakle fleksibilnost radnog vremena nas suočava s pitanjem: što se dogodi kad ti nitko ne kaže kada trebaš početi, stati ili ubrzati?
Mnogi tad otkriju da sloboda nije opuštajuća, već zbunjujuća, jer nije uobičajeno slušati sebe i kreirati svoj raspored. (Naravno, u praksi je potrebno uskladiti svoj raspored i radno vrijeme s kolegama, te povremeno napraviti prilagodbe zbog sastanaka i drugih obveza. Ipak, radi jasnoće u ovom članku situaciju prikazujemo u pojednostavljenom obliku kao da kompletno radno vrijeme ovisi o vama).

Fleksibilnost radnog vremena nije jednoznačna

Kada je pravilno implementirana u organizaciju i postoji kultura koja podržava fleksibilnost, ona može imati ogroman pozitivan utjecaj:

• Povećava psihološki osjećaj kontrole nad vlastitim životom, što smanjuje stres i povećava angažman na radnom mjestu
• Omogućuje bolju prilagodbu biološkom ritmu – ljudi rade kad su mentalno i emocionalno najjači uz povremene iznimke radi timskih aktivnosti
• Omogućuje bolju integraciju privatnog i poslovnog života (ne ravnotežu, nego integraciju)
• Daje prostor za duboku koncentraciju i smanjuje potrebu za konstantnim multitaskingom

Jedna od studija o organizacijskom dizajnu i radnom vremenu u praksi jasno pokazuje: fleksibilni modeli mogu povećati i produktivnost i dobrobit i djelatnika i organizacije, ali samo ako su strukturirani oko povjerenja, a ne kontrole. Iako čak i autori članka navode da to možda nije pravi put za svaku organizaciju.

Ali fleksibilnost ima i svoju sjenu i nedostatke

Nije svaki zaposlenik spreman za takav model fleksibilnog radnog vremena, niti je spremna svaka organizacija. Ponekad se dogodi da neki timovi unutar organizacije jesu spremni dok drugi nisu, praksa prikazuje raznolike situacije.

Ali bez jasne komunikacije, fleksibilnost može postati tiho polje napetosti.

• Neki djelatnici osjećaju krivnju jer ne rade “kad i drugi”
• Drugi se povlače u sebe i polako gube osijećaj pripadnosti
• Granice između posla i odmora se mogu zamagliti, a burnout dolazi ne iz preopterećenosti, nego iz stalne dostupnosti i napetosti

Neke od ovih potencijalnih nedostataka fleksibilnog radnog vremena može otkloniti tehnologija, ali ne u poziciji nadzora već kao sustav za testiranje, organizaciju i analitiku radnog vremena djelatnika i optimizaciju istog. Takvi sustavi trebaju osigurati da fleksibilnost ne postane kaos, već osobni kompas koji doprinosi i organizaciji i djelatnicima – jer ako nema vidljivog napretka zašto uopće išta mjenjati?

Promjene koje ulaze u obitelj, ne samo u posao

Jedan od najdubljih učinaka fleksibilnog radnog vremena događa se izvan posla. U situaciji kada osoba može rasporediti svoj dan po vlastitoj mjeri, ili barem ima veliku kontrolu nad svojim radnim vremenom, dolazi do:

• Veće prisutnosti u svakodnevici (doručak s djecom, mirna šetnja, vrijeme za stare roditelje, dovoljno vremena za obavljanje raznih pretraga i drugo)
• Smanjenja unutarnje napetosti jer život više ne izgleda kao stalni sukob obveza
• Vraćanja osjećaja da dan pripada osobi, barem u većoj mjeri nego ranije – kada je dan ovisio o radnom vremenu

O ovim temama emocionalno i vrlo ljudski govori članak Rad po mjeri čovjeka: Kako fleksibilno radno vrijeme mijenja naše navike, odnose i način razmišljanja. Dakle fleksibilnost radnog vremena, ako se pravilno shvati, kvalitetno implementira i ima organizaciju kulturu koja ga podržava, može promijeniti način na koji ljudi gledaju na posao, ali još važnije – kako gledaju sami na sebe.

Fleksibilnost zapravo nije pogodnost, više je alat samospoznaje

Neće svaki sustav ovo priznati, i neće svatko znati upravljati fleksibilnošću – jer traži veliku odgovornost koju mnogi nemaju. Ali fleksibilnost nije pitanje forme, radi se o duboko osbnom pitanju i mentalnom sklopu:

Što se dogodi kad mi netko dopusti da biram radno vrijeme i kada prestanem imati izgovor da nisam u balansu?

Fleksibilan rad ne treba biti savršen da bi bio koristan za organizacije i ljude, dovoljno ga je iskreno i pametno postaviti s dovoljno jasnih okvira i dovoljno povjerenja.