Lokacija: Zagreb

Vrijeme radnje: Prosinac 2025. (i prethodne godine)

Zagreb u prosincu 2025. ne miriše samo na cimet, fritule i kuhano vino. Ako duboko udahnete zrak u Zagrebačkim kvartovima, dalje od centra grada, osjetit ćete onaj specifičan, metalni miris sumpora koji se već tjednima uvlači u maglu iznad Save. Dok gradske vlasti kite ulice lampicama pokušavajući stvoriti blagdansku idilu, kvartovi pričaju drugu priču. Priču koja zvuči kao ratna zona za ljubimce, a ne kao “Advent”.

Svake godine, scenarij je gotovo isti, samo su detonacije nekada jače, a empatija tiša.

Pseća trauma iza zatvorenih vrata

Nemojmo generalizirati, ne tresu se naravno svi psi. Ima onih flegmatičnih njuški koje pucnjavu promatraju s dozom prkosa ili ih jednostavno ne dira ili jednostavno laju na to kao znak upozorenja. Ali ima i onih koji proživljavaju pravi teror.

Ono što se događa iza zidova zagrebačkih stanova prava je tiha agonija. Vidim to kod susjeda, vidim to u parku, vidim to i kod sebe. Psi koji su inače stabilni, veseli članovi obitelji, pretvaraju se u drhtave sjene koje žive u strahu kako se približava večer i to nije običan strah; to je neurološki šok. Za njih, čiji je sluh stotinama puta oštriji od našeg, svaka petarda bačena u haustor nije “zabava”, već fizički udarac. Odbijaju hranu, skrivaju se u kadama ili pod stolovima, a vlasnici bespomoćno gledaju kako im se ljubimci tresu kao da su priključeni na struju, čekajući da ludilo prođe.

Klinci s arsenalom: Tko im je to prodao?

Izađite na ulicu bilo kojeg zagrebačkog kvarta: od Dubrave do Jaruna. Tko su “majstori” ceremonije? Tko baca te famozne “topovske udare” koji uglavnom spadaju u ozbiljnu pirotehniku? Gotovo isključivo – maloljetnici.

Ovdje dolazimo do prvog apsurda jer Zakon je na papiru jasan: pirotehnika opasnih kategorija zabranjena je za mlađe od 18 godina, a korištenje punoljetnim osobama dozvoljeno je u periodu od 27. prosinca do 1. siječnja. Neke vrste pirotehničkih sredstava su potpuno zabranjene. No, realnost ulice ruga se zakonu jer ti klinci uglavnom ne bacaju prskalice već barataju arsenalom do kojeg su došli bez ikakvog problema unatoč zakonskim zabranama i ograničenjima te ih koriste u danima kada, barem zakonski, nije dozvoljeno korištenje.

Je li im to kupio “stariji frend”? Jesu li naručili preko interneta gdje nitko ne pita za osobnu? Ili su im, u najgorem slučaju, taj otrov kupili vlastiti roditelji “da se djeca zabave”? Činjenica je da klinci od 13 ili 14 godina hodaju gradom s ruksacima punim eksploziva, dok policija i sustav nemoćno šire ruke ili okreću glavu.

Eklipsa roditeljstva

I tu dolazimo do onog najbrutalnijeg dijela, do prave istine koja boli više od buke petarde jer u konačnici nisu kriva djeca. Djeca traže granice, traže uzbuđenje, traže status u društvu i to im je u prirodi. Krivi su oni koji te granice nisu postavili.

U takvim slučajevima svjedočimo potpunom sumraku roditeljske odgovornosti, kada vidite skupinu balavaca kako bacaju petarde u dječjim parkovima, igralištima, ljudima pod prozore te namjerno ili nenamjerno plaše životinje jer nisu u stanju razmišljati, znajte da negdje u toplom stanu sjedi roditelj koji za to zna – i kojeg realno nije briga.

“Ma pusti ih, neka se vesele, Božić je”, najčešća je mantra kojom se opravdava ovaj teror, ali to nije veselje. Davanje pirotehnike u ruke djetetu koje nema razvijen osjećaj za posljedice niti za učinke svojih djela nije “blagdanski duh” – to je čisti nemar i to je odgojni poraz. Ti roditelji su prešutno pristali na to da njihova djeca budu izvor uznemiravanja a ponekad i straha za cijelo susjedstvo uključujući dio kućnih ljubimaca koji te dane proživljavaju u iznimnom stresu.

Zagreb 2025. godine, kao i prethodnih godina, pleše na rubu živaca jer dok se dim baruta miješa s maglom, jasno je da problem nije u pirotehnici samoj po sebi, već u ljudima. Pirotehnika je samo glasan simptom društva koje je izgubilo kompas za suosjećanje prema onima koji se ne mogu braniti i kontrolu nad onima koje treba odgajati. Dok jedni “slave” stvarajući kaos, drugi drže drhtave šape svojih ljubimaca i čekaju da tišina napokon pobjedi buku nadajući se da će preživjeti još jedne “blagdane”.

A roditelji malih pirotehničara? Oni i dalje mirno spavaju, uvjereni da njihovo dijete “samo baca petarde”.

Prema izvještajima nekoliko medija i udruga za zaštitu životinja, navodi se da oko 5 000 kućnih ljubimaca (psi i mačke) godišnje umire od srčanog udara izazvanog stresom uzrokovanim eksplozijama petardi i pirotehničkih sredstava (Izvor: www.teklic.hr)

Ovo nije izolirani slučaj. Ako posjedujete vlastitu priču o sličnim propustima, dostavite nam je ovdje uz potpunu zaštitu identiteta.