Razmišljate li o vašoj puno plaći na vašem računu, na onaj puni iznos koji vam “sjedne na račun”, odnosno tihi neto iznos koji zagrlite svakog mjeseca? Ali što se događa iza tih “neto” brojki, u okruženju gdje stalno odjekuju konflikti i nerazumijevanje?

Što stoji iza riječi: bruto, neto, bruto 2?

• Bruto 1 – to je onaj iznos dogovoren s poslodavcem prije ikakvih odbitaka: poreza, doprinosa ili prireza i on bi vam trebao biti naveden na Ugovoru o radu
• Neto plaća – ono što zaista stiže na vaš račun – “čisti” iznos nakon što ostatak ode na doprinose (državi i za vaše mirovinsko)
• Bruto 2 – ukupni trošak radnika za poslodavca. Dakle, to je ono što poslodavac mora platiti da bi vi mogli dobiti svoj neto iznos na račun. Radi se o vašem neto iznosu uvećanom za sve doprinose i poreze

Stalne rane u pogledima i nevidljivi jaz radnika i poslodavca

Svaki radnik vidi samo neto na računu koji treba pokriti njegove životne troškove, svakodnevicu, obitelj i luksuz. Radnici uglavnom ne razumiju ili se ne bave previše pojmovima kao bruto 1 i bruto 2 te ih ne zanima perspektiva poslodavca. S druge strane, svaki poslodavac gleda bruto 2, jer je to financijska stvarnost tvrtke.
Ovaj jaz radi drugačijih pogleda budi emotivnu napetost:

• Radnik uvijek misli: “Zašto je moja plaća tako mala?”
• Poslodavac misli: “Tvoja plaća uopće nije mala!”

Taj jaz često stvara emotivni teret: radnik je frustriran nevidljivim troškovima i u njegovim očima malom plaćom, dok je poslodavac opterećen zakonskim nametima i bruto 2 iznosom koji je značajno veći od onoga što radnik dobije kao svoj neto iznos.

Primjer neto plaće od 1500€

Zamislite da imate plaću od 1500€, dakle računica je ovakva:

• Vaš neto iznos koji vam sjeda na račun: 1500€
• Ukupan trošak vaše plaće koji ima poslodavac: 2575,86€

Vidite li jaz dva različita pogleda? Radnik dobiva manje, a poslodavac plaća znatno više i to 1000€ više svaki mjesec, te takva situacija stvara tihi konflikt između radnika i poslodavca. Ovih 1000€, nešto čak i više, odlazi na doprinose i poreze.

Zašto o ovome treba razmišljati?

Većina ljudi misli da je bruto samo neki birokratski broj koji postoji zbog poreza i statistike. Ali bruto je više od brojke, to je stvarna vrijednost vašeg rada, zapis vašeg doprinosa tvrtki i ono što poslodavac stvaarno plaća za vaš rad svaki mjesec. Razlika je samo u tome što radnik vidi neto na računu, a sve ostalo – porezi, doprinosi, naknade – odlazi dalje, izvan njegova vidokruga.

S druge strane, poslodavci često vjeruju da zaposlenici razumiju koliko ih zaista koštaju te da su im jasne razlike između neto i bruto 2 plaće. Ne, često ne razumiju. I ne zato što ne žele razumjeti već zato što sustav to nikada ne objašnjava dovoljno jasno. Poslodavac živi u svijetu bilanci, budžeta, PDV-a, doprinosa i ostalih zakonskih davanja dok radnik uglavnom živi u svijetu režija, kredita i dječjih potreba, a ta dva svijeta rijetko se u potpunosti susretnu i razumiju.

Bi li radnicima trebalo isplaćivati bruto 2 na račun?

Zamislite da vam poslodavac sutra kaže da vam od idućeg mjeseca isplaćuje kompletnu bruto 2 plaću na vaš račun a vi dalje sami trebate plaćati poreze, doprinose i osiguranja. Na papiru to zvuči kao pobjeda, vidjeli biste stvarnu veličinu svoje plaće i konačno shvatili koliko vas poslodavac zaista cijeni. Ali u praksi, pitanje je koliko bi nas znalo ili htjelo svaki mjesec uplaćivati državi ono što je sada “nevidljivo” skinuto s platne liste?

Ovo pitanje nije samo financijsko, nego i kulturološko. Trenutni model obračuna i isplate plaće skriva dio realnosti i time održava status quo gdje radnici gledaju neto, poslodavci gledaju ukupan trošak.

Jer kada obje strane znaju iste brojke i barataju istim brojkama, svaka rasprava o “visini plaće” postaje iskrenija, a povjerenje koje je često vrjednije od samog iznosa postaje stvarno moguće.