Ekskluzivno: Analiza slučaja u kojem pravosuđe nagrađuje agresiju, a ignorira egzistenciju.

Tema neplaćanja alimentacije u Hrvatskoj često se svodi na emotivne priče i moralne osude. No, u Victor Valdini Institutu nas ne zanimaju suze, zanimaju nas činjenice. A činjenice ovog slučaja razotkrivaju sustav koji je dizajniran da štiti dužnika, dok vjerovnika – u ovom slučaju redovnog studenta – prepušta ulici.

Kronologija sustavnog nemara

Analiziramo slučaj koji je započeo u rujnu 2023. godine. Dijete, tada tek punoljetno (18 godina), prisiljeno je samostalno pokrenuti sudski postupak protiv oca nakon niza neuspješnih dogovora i agresivnog ponašanja s druge strane.

Prvostupanjski sud je, uz poslovična kašnjenja, svoj posao odradio. Nakon tri ročišta, godinu dana kasnije, donesena je presuda u korist djeteta i utvrđeni su zaostaci u visini od cca 10.000 € te je definiran iznos mjesečne alimentacije za redovnog studenta.

Na papiru – pravda je zadovoljena ali u stvarnosti – počinje pakao.

Pravna rupa kao oružje

Hrvatski zakonodavni okvir omogućuje ocu, koji je već izgubio na prvom stupnju, ulaganje žalbe i tu dolazimo do ključne točke loma: ulaganje žalbe odgađa ovrhu i bilo kakvu naplatu.

Dok se žalba ne riješi, otac ne mora platiti ni centa. Niti 10.000 € duga, niti tekuće alimentacije jer mu sustav poručuje: “Samo se žali i novac ostaje tvoj.”

Žalba je proslijeđena na Županijski sud u drugom gradu (podaci o sudu i broju spisa poznati su redakciji). Od tog trenutka, punih 12 mjeseci, u spisu vlada – tišina.

Dvije godine egzistencijalnog vakuuma

Danas, u prosincu 2025., prošlo je više od dvije godine od pokretanja postupka.

• Otac: Koristi pravne alate da zadrži novac koji mu ne pripada, znajući da mu sustav “čuva leđa” sporošću.
• Dijete: Redovni student druge godine, koji umjesto da se fokusira na akademski uspjeh, radi uz fakultet kako bi preživio.

Ovo više nije pitanje obiteljskog prava; ovo je pitanje institucionalnog nasilja. Kada sud drži predmet u ladici 12 mjeseci, znajući da o tom predmetu ovisi nečija stanarina i hrana, sud postaje suučesnik u zlostavljanju

Zaključno:

Posjedujemo kompletnu dokumentaciju koja dokazuje tijek ovog postupka. Znamo imena i znamo na kojem stolu ovaj predmet skuplja prašinu. Za sada, poštujemo “neovisnost pravosuđa” i ne izlazimo s imenima, dajući priliku sustavu da se probudi iz kome. No, neka bude jasno da se ovakva proceduralna iživljavanja moraju zaustaviti jer studenti ne bi trebali biti žrtve birokratske letargije.

Ovo nije izoliran slučaj. Ako posjedujete dokumentaciju o sličnim propustima, dostavite nam je ovdje uz potpunu zaštitu identiteta.