Zašto (i kako) emocije postaju naša digitalna valuta?
Budimo realni, digitalni svijet ne žudi za našim vremenom, on zapravo predivno profitira od naših emocija. U konačnici ne od boja, ne brzina pregleda, nego od emocionalnog naboja koji pokreće ekonomiju pažnje. I ne, ovo nije fikcija jer za ove tvrdnje postoji čvrsta znanstvena podloga:
- Znatiželja je evoluirala da nam pomogne mudro upravljati našim vrlo ograničenim resursom: pažnjom. Dakle, znatiželja je svojevrsni “mehanizam prioritizacije” i usmjerava fokus tamo gdje nam najviše koristi za preživljavanje ili učenje. U praksi algoritmi (npr. TikTok, YouTube, Instagram i drugi) znaju prepoznati kada nešto izaziva znatiželju i to monetiziraju na način da nas zadržavaju što je duže moguće.
- Ogorčenje ostvaruje značajan engagement: Yaleov tim analizirao je 12,7 milijuna tvitova i otkrio da korisnici s vremenom uče izražavati više “bijesa”, jer ih algoritmi nagrađuju lajkovima i retweetovima na takvim objavama/komentarima te u konačnici postaju “viralniji”
- Emocije visoke uzbuđenosti, poput bijesa ili tjeskobe, drže nas u vrtlogu sadržaja duže nego emocionalna stanja niske uzbuđenosti poput tuge ili smirenosti
1. Znatiželja – početni okidač
Naša vlastita znatiželja otvara vrata i radi prvi korak te naslov poput “Nećete vjerovati…” ne budi samo interes, već budi strah da nešto propuštamo, odnosno radi FOMO strukturu. Studija iz 2020. naglašava kako je znatiželja prepoznata kao ključna motivacijska sila u ekonomiji pažnje
To nije samo teorija, jer kad nas naslov “ubode”, lako se nađemo u samom srcu algoritamskog vrtloga koji vodi dalje u klikanje, gledanje, scrollanje i neprimjetno to radimo sve duže i duže jer nam je teško prestati. Slobodno razmislite pronalazite li sebe u ovim tvrdnjama?
2. Suosjećanje – empatija postaje problem
Empatija je brzinski dijeljen emocionalni virus u ovom kontekstu, kada vidimo emocionalnu priču (ljubimci, tužna ljudska sudbina i slično) puno dijelimo i komentiramo jer smo “empatični”. Time pomažemo algoritmima da nas zadrže duže i da stvaramo puno veći angažman.
No empatija nije jednostavno jednokratna reakcija u digitalnom prostoru, istraživanja pokazuju da online komunikacijske zajednice (poput onih za podršku i sličnih) i u stvarnosti podižu razinu empatije među korisnicima.
3. Ogorčenje – najmoćnije za zadržavanje pažnje
Ogorčenje, ljutnja i bijes su izuzetno kapitalno efikasani. Prema istraživanjima outrage kreira engagement (angažman korisnika) značajno više nego neutralni ili pozitivni sadržaj.
Osim toga postoji i “confrontation effect”, prema kojem čitatelji/korisnici puno više reagiraju na sadržaj koji im je ideološki suprotan, nego na sadržaj s kojim se ideološki slažu. Dakle ovo potiče više reakcija na konfliktne sadržaje.
Emocije poput bijesa šire se puno brže i lakše dopiru preko slabijih društvenih veza nego osijećaji radosti i drugi pozitivni osijećaji, dakle što je emocija “lošija” lakše postaje “viralna”.
Jednostavna pretpostavka da smo pasivni korisnici je pretjerana, jer mi aktivno biramo što kliknemo, dijelimo i kako reagiramo na pojedine objave. Algoritmi funkcioniraju, ali uče i prilagođavaju se našim personaliziranim navikama s ciljem da nas što drže zadrže na platformi. Kad osvijestimo da nas: znatiželja navlači, empatija zadržava, a bijes aktivira – možemo usporiti, dodatno razmisliti i svjesno odlučiti hoćemo li reagirati i kako reagirati na pojedini sadržaj.
Jednom kada prepoznamo i identificiramo kako emocije oblikuju naš digitalni prostor i sadržaj koji vidimo možemo prestati funkcionirati po algoritamskim pravilima i ponovo preuzeti vlastitu pažnju kao svoj resurs, umjesto da je nesvjesno prodajemo drugima.
